srijeda, 24.12.2008.

...jednim osmijehom ti puniš me...

Danas otvorite oči, nasmijte se od sveg srca. Zagrlite one koje već dugo niste, nasmijte se prolazniku. Začudit ćete se koliko će vam njih uzvratiti osmijehom. Neka tmurno nebo nad gradom zamijeni sunce u očima. Ni jedna vremenska nepogoda to sunce ne može otjerati. Danas neka bude poseban dan. Dan za ljude. I to ne odabrane ljude. Dan za sve…za nas… otvorila sam oči i vidjela koliko toga lijepoga propuštam kada dozvolim oblacima da mi pokriju misli, te koliko se udaljavam od svega što volim. A volim puno toga. Uživajte u svemu što volite. Dok se smiješite gledajte u oči. Jer oči govore sve. Često sam čula da kažu da su oči ogledalo duše. I jesu. Također sam čula od svoje bake da je naš život poput vlaka. Priča mi to svake nedjelje kada dođem kod nje. I to je istina. U naš život baš kao i u taj vlak ulaze mnogi ljudi. Neke upoznamo, a neke ni ne primjećujemo. Najzanimljivije je to kako nikad ne znamo kuda taj vlak ide i tko će sve ući u njega. Ne znamo koliko će nam netko značiti i što će unijeti u nas. Znamo samo da taj naš vlak ide i zato ga trebamo ukrasiti onim lijepim sitnicama koje >>život znače<<. Stoga se nasmijte iako ste tužni i mislite da nemate nikoga. Jer taj jedan osmijeh može život učiniti mnogo bogatijim.

Image and video hosting by TinyPic

P.S.-želim svima sretan Božić! :))

*curica


22:42 | Komentari (21) | Print | ^ |

subota, 20.12.2008.

pain.. it's everywhere.

***
I swear that I can go on forever again
Please let me know that my one bad day will end
...
Are you afraid of being alone
Cause I am, I'm lost without you
Are you afraid of leaving tonight
Cause I am, I'm lost without you.
***
i da. prestrašena sam.. ljudi uvijek odlaze, ostavljaju nas, umiru. mi patimo.
patnja je dobra. tjera na razmišljanje, osjećamo ju, znamo da smo živi.
patnja je motiv svakog djela. patnja i bol. svima poznato.
najljepše je kada poslije patnje, poput sunca, grane sreća. kao svjetlost nakon potpune tame.
a oči nam se pokušavaju priviknuti na žarku svjetlost.
na kraju nađemo ljude koji zamjenjuju ljude. i naravno, volim ih, ali znamo da za nikoga nema zamjene.
zamislite kako bi bilo da izgubite nekoga koga iskreno volite, tko vam puno znači.. ili, da izgubite nekoga tko niti ne zna da je vama stalo. što da ne dobijete priliku reći nekome koliko vam znači?
nemojte se sramiti svojih osjećaja. Let it be.
preskačem, znam. ali i sama sam zbrkana.
želim imati devet godina i biti sretna. i želim imati velike sise.

djevojčica.


23:00 | Komentari (26) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.